Predstava: Noć bogova

NOĆ BOGOVA – ŽIVOTNA PREDSTAVA

"Kao u većini komada napisanih od druge polovine 20. veka ne postoji jasno žanrovsko određenje. Ako bi morala da se izmisli žanrovska kovanica za ovu predstavu, to zvuči otprilike: tragikomedija sa elementima farse u okviru političkog teatra. Ili kako se obično to opisuje, dosta slobodnim terminom – 'životna predstava'", kažu glumci.

Gavranov dinamičan komad o ljubavi, prijateljstvu i vladanju, pun neočekivanih obrta koji pozorišnoj publici zadržavaju dah, u proteklih četvrt veka imao je čak 19 pozorišnih premijera širom svijeta od Sarajeva, Maribora, Podgorice i Mostara do Vašingtona, Melburna, Sofije, Praga...

"Noć bogova" dolazi i u Beograd zahvaljujući želji Lutkića, Ćetkovića i Ilića da ožive "karaktere koji su arhetipski, a opet se nalaze u svakodnevnom životu današnjice".

"Komad nas je spojio. Sva trojica smo osetili uzbeđenje prvo kao čitaoci dramom, a kasnije potrebu kao umetnici da probamo da prenesemo to uzbuđenje publici. Podela je nastala željom da igramo likove kakve do sad nismo igrali. Da izađemo iz naše 'udobne zone' i predstavimo se publici u novom svetlu", ističe Lutkić.

Jedne večeri na desetogodišnjicu prijateljstva kralj Luj XIV (Ćetković), dvorska luda (Lutkić) i pisac Molijer (Ilić) se zajedno opijaju evocirajući uspomene na prohujala vremena. Usred veselja, kralj otkriva da je saznao da njih dvojica igraju farsu o njemu u kojoj ga ismejavaju, pa prisiljava svoje prijatelje da tu farsu odigraju samo za njega.

"Komad stavlja svoje junake na muke kojima su ljudi izloženi od kad žive u zajednicama. Čovek koji je razapet između želje da uradi ono što oseća da je pravedno I načina kako mora da živi u svetu i odnosi se prema moćnijima od sebe. Kako moćniji od nas nikad nisu sigurni u našu ljubav i da li je ona samo iz interesa ili je iskrena. I da li su najmoćniji I dalje uopšte ljudi kao mi ostali?", objašnjavaju trojica glumaca.

Kakvom se nadaju prijemu publike, odnosno kakav žele izvršiti uticaj na nju sa "Noću bogova Lutkić, Ćetković i Ilić?

"Isti onaj uticaj koji smo imali kad smo pročitali komad. Pre svega zainteresovanost šta će se desiti jer je ovo jedna vrlo uzbudljiva drama koja gradi napetost i ima 'twist' na kraju koji ne razočarava. Na dubljem nivou, veliki raspon emocija prema junacima drame, gledajući kako društvene uloge koje preuzimamo u životu imaju strašne posledice na nas kao ljude".

Hrvatski autor Miro Gavran na beogradsku premijeru svoje predstave dolazi "kao iznimno radoznao i dobronamjeran gledatelj", i sluti da će nastati "ozbiljna, intrigantna predstava u kojoj će glumci dati sve od sebe".

"U ovoj neobičnoj farsi punoj neočekivanih fabulativnih obrata, pruža se izobilje materijala za gradnju uvjerljivih uloga. Kada pišem novi kazališni tekst uvijek mi je želja da i glumci i publika uživaju kada predstava zaživi. Nadam se da će se to dogoditi s ovom izvedbom koja je 23. premijera 'Noći bogova' do sada", kaže Gavran.

Upoznat sa dosadašnjim radom Lutkića, Ćetkovića i Ilića, Gavran ocenjuje da su to "sjajni glumci u najboljim životnim i kreativnim godinama, koji studiozno pristupaju gradnji likova i imaju ozbiljan odnos prema poslu kojim se bave".

"A o mladom redatelju Marku Manojloviću sam od beogradskih kazališnih kolega čuo samo lijepe riječi. Znam da je na probama 'Noći bogova' izuzetno dobra kreativna i radna atmosfera a to je dobar znak za predstavu koja se rađa", smatra Gavran.

Najizvođeniji savremeni hrvatski dramatičar ističe da je pre desetak godina znao videti gotovo svaku drugu pozorišnu premijeru svojih dela van Hrvatske, ali kako se poslednjih godina njihov broj utrostručio (samo u prošloj godini bilo je 20 premijera od kojih 19 van Hrvatske), onda odabere tri ili četiri godišnje na koje ode.

"Na druge, na žalost, ne mogu ići. Meni je uvijek u životu bilo pisanje na prvom mjestu, a za pisanje čovjek treba koncentraciju, te miran i uredan život…a česta putovanja to znaju poremetiti. A opet: za pisca je opasno zatvoriti se samo u svoju radnu sobu, jer kroz putovanja i susrete s ljudima i pisac se iskustveno obogati i osvježi, a to dobro dođe u radu na novim tekstovima. Potrebno je naći pravu ravnotežu", kaže pisac.

DEJAN LUTKIĆ

Dejan Lutkić rođen je 19. februara 1974. godine u Vrbasu, ali je detinjstvo proveo u Kuli. Završio je nižu muzičku školu, odsek klavir, a glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Stalni je član pozorišta Boško Buha. Popularnost je stekao ulogom Ringe u filmu "Ringeraja" (2002). Poznat je i kao mafijaš Alamunja iz televizijske serije "Bela lađa" i kao Jovan Jagodić iz serija "Sva ta ravnica",

"Jagodići" i "Jagodići: Oproštajni valcer".

VOJIN ĆETKOVIĆ

Studirao Fakultet dramskih umetnosti. Član Jugoslovenskog dramskog postao 1996.U svom matičnom pozorištu ostvario je uloge: Komandant, Klemenso (Kandid ili Optimizam); Kartridž Kilbrajd (U močvari); Ljutko (Brod za lutke); Baron (Na dnu); Ranko iz Beograda, Ranka iz Beograda (Govornica); Gele (Bure baruta); Diomed (Troil i Kresida); Dejan (U potpalublju); Oront (Mizantrop); Johanan, Podžers (Saloma). Dobitnik dve Godišnje nagrade JDP i tri nagrade za lepotu govora „Dr Branivoj Đorđević“.Igra u brojnim popularnim filmovima i serijama: Porodično blago, Zona Zamfirova, Moj rođak sa sela, Ranjeni orao…

NEBOJŠA ILIĆ

Diplomirao glumu na FDU u Beogradu. Stalni član Pozorišta Atelje 212 od 1998. godine. Pozorišne predstave (izbor) – Atelje 212: Putujuće pozorište Rikoti (Hanibal), Kući (Foma), Opera za tri griša (Filč), Velika sveska (Prvi blizanac), Jedva steče zeta (Dardenbef), Henrik IV (Landolfo), Nirvana (Džeri)... Narodno pozorište: Don Žuan (Pjero); BDP: Čovek je čovek (Poli Bajker), Pod okriljem zvezda (Posetilac)... TV: Bela

lađa, Ono naše što nekad bejaše, Lift, Crni Gruja… Film: Montevideo, Bog te video, Drug Crni u NOB-u, Klopka, Crni Gruja i kamen mudrosti, Sutra ujutru, Kordon, Zona Zamfirova, Ona voli Zvezdu, Nebeska udica, Lajanje na zvezde, Kupi mi Eliota… Nagrade: Sterijina nagrada za glumu na Sterijinom pozorju 2010. godine za ulogu u predstavi “Čekaonica”.

MARKO MANOJLOVIĆ

Rođen 1982. godine u Beogradu, studirao je Pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi profesora Slavenka Saletovića. Debitovao je 2001. godine kao asistent reditelju Darjanu Mihajloviću na predstavi “Dantonova smrt”, a nakon toga saradjivao je sa mnogim afirmisanim pozorišnim rediteljima, među kojima su i Rahim Burhan (predstava “Beli beli svet”), Jagoš Marković (“Gospođa ministarka”), Jovan Ćirilov (“Nedozvani”), Gorčin Stojanović (“Kapetan Džon Piplfoks”), Loran Vanson (“Rupe”)...

Predstavu “Smrt”, po tekstu Vudija Alena, režirao 2005. godine, na sceni Studio Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta. Usledila je predstava “Klopka” u Narodnom pozorištu u Somboru,“Tri Praseta” u pozorištu Boško Buha,”Pokondirena Tikva” u Narodnom pozorištu u Kikindi i Beogradskom dramskom pozorištu, “Bez maske” u Ateljeu 212, "U Edenu na istoku” na Belefu 2007, "Noć ubica” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, “Eling” u Beogradskom dramskom pozorištu, “Nebeski odred” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, “Lepet mojih plućnih krila” NP Sombor i “Lažljivci” Gradsko pozoriste Podgorica.

MIRO GAVRAN

Dramatičar, romanopisac, pripovedač i pisac za mlade Miro Gavran najizvođeniji je hrvatski savremeni dramatičar u protekle dve decenije. Njegova su dela prevedena na 35 jezika. Imaju više od 150 izdanja u zemlji i inostranstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je oko 200 pozorišnih premijera širom svijeta, a videlo ih je najmanje dva miliona gledalaca. Jedini je živući autor u Evropi koji ima pozorišni festival posvećen isključivo njemu – Gavranfest. Gavran je rođen u Gornjoj Trnavi 1961. godine, nedaleko od Nove Gradiške. Samo tri godine nakon mature debitovao je 1983.godine s dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu i postao dramaturg Teatra&TD i upravnik od 1989. do 1992. godine. Godine 1995. pokrenuo je Epilog Teatar i bio njegov jedini autor do 2001. kada je sa suprugom utemeljio Teatar Gavran koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i stotinjak repriza. Tri godine kasnije pojavljuje se s dramom Noć bogova koja je, reći će znalci, najbolje napisani Gavranov komad. U razdoblju od 2000. do 2010. godine njegove drame su postavljene u više od 110 različitih produkcija.